Svako 9. dijete rođeno van braka

Broj vanbračne djece proteklih godina bilježi blagi rast, a u Republici Srpskoj svako deveto dijete rađa se u vanbračnoj zajednici.

Prema podacima Zavoda za statistiku Republike Srpske, tokom 2016. godine rođeno je 1.556 vanbračne djece, a od tog broja 86,9 odsto njihovih roditelja živi zajedno.

„U Republici Srpskoj je tokom 2015. godine broj vanbračne djece povećan u odnosu na prethodnu godinu i iznosio je oko 4,1 odsto. Od 1.559 rođene vanbračne djece, 71,8 odsto njihovih roditelja živi zajedno“, navode iz Zavoda.

Psiholozi smatraju da aktuelna statistika ukazuje da verifikacija zajedničkog života kroz instituciju braka nije presudna za očuvanje te zajednice, niti je garancija skladnih i funkcionalnih odnosa u porodici.

„U populaciji mladih, do 30 godina starosti, vanbračna zajednica je sve više prihvaćena, jer svjetski trendovi promovišu zajednički život koji ne mora biti popraćen vjenčanim listom ili nekim od vjerskih obreda.

Sukob tradicije i modernog je nezaobilazan, pri čemu roditelji i članovi šire porodice često sugerišu mladim da kruna zajedničkog života treba biti brak.

Često kao argumente navode kako su oni i njihovi roditelji bili učesnici istih procedura, te ‘da se valja’ uraditi kako je to običaj u narodu“, pojašnjava Miroslav Gajić, psiholog iz Gradiške.

Dodaje da kroz lično iskustvo i psihološki savjetodavni rad sa djecom iz vanbračnih zajednica nije primijetio da postoji bilo kakav vid etiketiranja i predrasuda od strane vršnjačke grupe u socijalnoj sredini i da je sve više prihvaćeno da dijete ne mora dijeliti isto prezime sa oba roditelja.

Tvrdi da su brakovi bez papira sve učestaliji na našim prostorima, a kao jedan od razloga što se mladi odlučuju na vanbračnu zajednicu navodi socio-ekonomski momenat koji im otežava da ispune sve uslove koje smatraju neophodnim za verifikaciju zajedničkog života, poput vlastitog stambenog prostora, automobila i stalnog zaposlenja.

Vedran Francuz, sociolog iz Gradiške, smatra da je jedan od problema vanbračnih brakova svakako odnos društva koje još u potpunosti nije prihvatilo ovaj vid zajednice jer tradicionalne vrijednosti još se uveliko njeguju.

Drugi problem je nasljeđivanje i penzija jer bez testamenta supružnici nemaju prava na imovinu ili penziju supružnika.

„Djeca u vanbračnoj zajednici nemaju manja prava u odnosu na drugu djecu. Prava su izjednačena.

Ne vjerujem da su ova djeca suočena s predrasudama. Svakako da postoje razlike zajednica selo – grad, odnosno urbane i ruralne sredine jer se ove zajednice više uočavaju u ruralnim sredinama i time se na njih gleda manje blagonaklono nego u urbanim“, obrazlaže Francuz.

Ipak, tvrdi da se danas sve više prihvata i kod nas ovakav vid zajednice jer društvo se polako adaptira na poštovanje odluka koje su donijeli partneri po pitanju svog uređenja porodice i porodičnih odnosa.