Dvadesetpeta godišnjica od gnusnog zločina u Rujevici
Danas su u Rujevici položeni vijenci i zapaljene svijeće na spomen-obilježju bivšem načelniku za bezbjednost 1. krajiškog korpusa Vojske RS Milanu Steviloviću i nekadašnjem zamjeniku načelnika CJB Banjaluka Stevanu Markoviću, i vojniku Novi Petrušiću, koje su 5. jula 1992. na tom mjestu ubili pripadnici muslimansko-hrvatskih paravojnih formacija. Obilježavanju 25-godišnjice stradanja pukovnika Stevilovića i potpukovnika Markovića, kao i vojnika VRS Nove Petrušića koji je stradao zajedno sa njima, prisustvovali su predstavnici Uprave policije Banja Luka, delegacija CJB Banjaluka, predstavnici policijske stanice Kotor Varoš, na čelu sa komandirom Igorom Kovačević, predstavnici Trećeg (RS) pešadijskog puka Oružanih snaga BiH, načelnik Zdenko Sakan, predsjednik MZ Kotor Varoš, Stanko Tepić, te porodica pukovnika Stevilovića iz Beograda, kao i Stevanova, Novina i Predragova porodica.
Generalni sekretar Saveza logoraša Republike Srpske Obrad Bubić, koji je kobnog dana bio u automobilu sa Stevilovićem, Markovićem i Petrušićem, kaže da mu skoro svakodnevno kroz glavu prođu stravične slike ubijanja i masakriranja njegovih saputnika. Bubić, koji je tog dana odveden u zarobljeništvo, gde je preživio pravu torturu, priznaje da mu svakog 5. jula na spomen-obiljžju zadrhti vilica i pozli kada se sjeti ubistava, ali i premlaćivanja i onoga kroz šta je prošao on nakon zarobljavanja.
„Bio je to stravičan masakr, masakr nedužnih ljudi. I danas kad god prođem kroz Rujevicu, uhvati me jeza, ali me najviše boli što još niko nije procesuiran za taj zločin iako se znaju imena počinilaca.
Policija RS tužilaštvu je predala krivične prijave protiv odgovornih za taj zločin, ali još niko od njih nije završio iza rešetaka. Apsurdno je da još optužnica nije podignuta, a o tome sam I ja lično više puta govorio u Hagu, gdje su ovaj slučaj okarakterisali kao radnju paravojne jedinice Stojana Župljanina, što je čista neistina. Čini mi se kao da neko namjerno čeka da ubice i krvnici skončaju prirodnom smrću da ne bi izlazili pred lice pravde”, rekao je Bubić.
On dodaje da se 5. jula svake godine obilježava godišnjica stradanja pukovnika Stevilovića, potpukovnika Markovića I vojnika Nove Petrušića.
“Uvjeren sam da bi njihove napaćene duše pronašle mir samo kada bi se njihove ubice i krvnici našli tamo gdje im je mjesto iza rešetaka”, kaže Bubić.