KVALITET NOĆNOG ŽIVOTA

Motiv afilijacije kao potrebe da se bude sa drugima, pritišće pojedinca da se druži/udružuje. Pored ustaljenih dnevnih navika, noćni izlasci su u konteksu zabave u službi opuštanja i druženja. Kotor Varoš obiluje lokalima, kafićima te diskotekama i samim tim ima dobre predispozicije da bude mjesto sa kvalitetnim noćnim životom.

Ipak, mladi su uglavnom (opravdano) nezadovoljni i priželjkuju promjene. Odgovori na pitanje kvaliteta noćnog života su slični: monotonija, nedostatak ponude, jednolična muzika, nedovoljan broj živih svirki/nastupa.

Ukoliko dozvolimo poređenje sa velikim svjetskim gradovima, i njihovim noćnim klubovima/diskotekama gdje postoji niz propisa i standarda koji se moraju poštovati da bi uopšte mogli dobiti dozvolu za rad. Zbog čestih kontrola i visokih kazni za njihova kršenja, i zabrane rada u suprotnom, pravila se uglavnom poštuju. Pored građevinskih propisa, noćni klubovi imaju obavezu zvučne izolacije, poštovanja zakona o visini zvučnog pritiska u zatvorenom prostoru, dobre klimatizacije, ograničenog radnog vremena lokala, pa do određenog kapaciteta koje klub može primiti. Ulaz u noćne klube je striktno ograničen na 18+, i to uz provjeru i legitimisanje na samom ulazu (i u dnevnoj varijanti, na snazi je praktikovanje zakona o prodaji alkohola maloljetnim licima) . Vrsta/žanr muzike varira od kluba do kluba, što predstavlja bogatstvo noćnog života, te je do ličnih afiniteta da se odluči za jedan od njih.

Kod nas je situacija vidljivo drugačija, niču novi objekti, koji su vizuelno privlačni, ali standardi ostaju isti, da li je to zbog nedostatka volje i želje za promjenama. U svakom slučaju izostaju novine, koje su prijeko potrebne. Kao i izostanak poštovanja nekih od pravila. Slaba klimatizacija, zagušljivost i slabi protok vazduha stvara ogroman problem, pogotovo nepušačima (ni u dnevnim varijantama u praksi se ne poštuju zakon o odvojenim prostorijama za nepušače).

Slabo koji objekat se pridržava zakona o zvučnim ograničenjima. Za BiH vrijedi da izuzetno, u diskotekama, nivo buke od korištenja akustičnih uređaja ne smije prijeći Leq 90 dB(A) u to u trajanju max 4 sata dnevno. Između ostalih i kršenje ovog pravila je često, a svaki zvuk ili buka od 80 do 90 decibela je neprijatan za organizam, dok buka od 90 do 120 dBl stvara bol i oštećenje. Poređenja radi, šapat ima razinu zvuka od 20 dB, govor 40 dB, televizor 55 dB.

Kao problem se javlja i spuštanje generacijske ljestvice, s obzirom na to da ( još uvijek djeca ) počinju jako rano izlaziti, čak i sa trinaest-četrnaest godina i bez poteškoća ulaze u lokale (i neograničeno konzumiraju alkohol). Primjetan je odliv mladih, što zbog školovanja, što zbog nemogućnosti pronalaska posla u Kotor Varošu nakon procesa obrazovanja, ili pak nekih trećih razloga. Idući po ovoj liniji, gubi se krucijalna populacija od 20+, te maloljetnici/ srednjoškolci čine populaciju koja najaktivnije izlazi. Zbog svih tih razloga, ima i onih koji žive i borave u Kotor Varošu ali tu skoro nikada i ne izlaze. Te ukoliko su u mogućnosti izlaze u Banja Luci ili drugim obližnjim gradovima koji imaju bogatiji noćni život.

Kvalitet muzike koja se pušta bi trebao biti stvar ličnog ukusa, ali relnost je takva da nema izbora, i nekih većih odstupanja. Uz izuzetke, tj. par kafića koji praktikuju žive svirke uz drugačiji žanr muzike, imaju i probrane goste.

Ostalo spada pod „balkansku normalu“, poslije ponoći, zna se. Pored gostujućih pjevača/ica u (uglavnom „turbo-folk“) zatvorenim prostoru, uz pogodne vremenske uslove javlja se potreba za promjenama, npr. svirkama/koncertima/festivalima na otvorenom, sa različitim tipovima muzike.

U prosjeku se izlazi dva puta sedmično i to petkom i subotom. S obzirom na visoku stopu nezaposlenosti mladih, nerijetko troškove izlazaka snose sami roditelji, ako se uzme u obzir da se izlazi dva puta sedmično, to je veliki finansijski udarac za i onako siromašan kućni budžet.

Najbitniji faktor je društvo s kojim se izlazi, pa ukoliko se dođe sa jednim društvom, u tom krugu se i ostaje. Uglavnom su to podjeljena muško-ženska društva. Što zbog ustručavanja, izostanaka spontanosti, straha od odbijanja izostaje i prilazak jednih drugima tako da bez te komunikacije izostaju i sklapanja novih poznanstava.

Manja sredina ne dopušta ni prevelika odstupanja u ponašanjima. I kao takvo, naše društvo se može opisati kao „jako kohezivno” sa snažnim osjećajem “grupne identifikacije”

Normativni socijalni uticaj kao uticaj drugih ljudi koji vodi konformizamu. To se vidi kroz ponašanje, stil oblačenja, pića koja se konzumiraju. I to iz potrebe da budemo prihvaćeni i društveno odobreni. Ovaj tip konformizma rezultira javnim (ali ne i nužno privatnim) prihvatanjem ponašanja grupe.

Mapiranje problema sa kojima se mladi suočavaju i sagledavanje njihove izloženosti rizičnim ponašanjima, kao alkoholizam, narkomanija, nasilje, ukoliko se to stanje stalno ponavlja svakako može biti simptomatično. Izražava se kroz agresivno ponašanje, neodgovornu vožnju (u dezorjentisanom alkoholisanom stanju) gdje ugrožavaju svoj život, a i život svih učesnika u saobraćaju. U takvom stanju, zbog nekontrolisanje vožnje dolazi do fatalnih posljedica i gubitka ljudskih života.

Autor: Meliha Lišančić dipl.prof.soc.