KValitetna bajka
Pošto je narodu preko glave svakodnevnog političkog palamuđenja, cirkusa u skupštini, žongliranja u Vladi, akrobacija u Savjetu ministara, mađioničara na budžetu i klovnova na najvišim funkcijama, valja ga malo relaksirati nekim laganijim štivom da zaboravi na svakodnevne muke.
Zato sljedeće redove posmatrajte kao jednu KValitetnu bajku (gramatička greška je namjerna kako bi se velikim slovima naglasilo da je bajka baš, baš kvalitetna), jer prosto nije za povjerovati da se nešto slično moglo ili može dogoditi. A bajka kaže sljedeće!
Penzionisani sveštenik Srpske pravoslavne crkve u jednoj maloj parohiji na kocki izgubi više nego pristojnu sumu novca, recimo 40 000 maraka. Kao pošten kockar, pop ode kući da iz slamarice donese pare, ali kad popadija čuje kolike je pare prokockao, uhvati se za glavu, a potom za telefon i prijavi organima javnog reda i mira iliti gonjenja da njenom mužu prijete i iznuđuju novac.
Organi promptno reaguju, ali nakon što ustanove da nije riječ ni o kakvim utjerivačima dugova, već o kockarskom dugu za koji se uprkos njegovoj nezakonitosti vezuju kockarski kodeks i pitanje časti, policajci se nađu u nebranom grožđu. Bez obzira da li je penzionisan ili nije, pop ipak povremeno drži službe vjerujućem narodu, pa su se policajci našli u nezahvalnoj poziciji, jer iako nije po pravilima službe, ljudski je (hm!) ne širiti bruku o tome da se sluga božiji kocka i to u tolike pare.
Još kad je ustanovljeno da je kockarski dug napravljen u bivšem ili crkvenim riječnikom rečeno, blaženopočivšem ugostiteljskom objektu u kući uglednog lokalnog političara, inspektori su se uhvatili za glavu. Kad su sve to saznali, nije im preostalo ništa drugo nego da se prave i gluvi i nijemi i niko na tome ne treba da im zamjeri. Neka se pokažu junačine koje bi postupile drugačije.
Bajka dalje kaže da je pop na kocki izgubio pare od dvojice vrlih ljubitelja drevne igre koja je u naše krajeve stigla iz Indije prije skoro hiljadu godina, a čiji jedini rekvizit se zove špil.
Jedan je bivši policajac koji je dobrovoljno napustio policijski posao i posvetio se damama karo, herc, pik i tref, a drugi je sin uglednog prosvjetnog i ugostiteljskog radnika. Kako će njih dvojica utjerati dug od bludnog (kockanje je valjda blud) sveštenika, vjerovatno ni sami ne znaju. Profesionalni utjerivači dugova bi im sigurno rekli da se dug utjerava isto kao i kratak. A profesionalci to sigurno znaju.
P.S. Sve opisano je plod mašte autora, a svaka sličnost sa stvarnim ličnostima i događajima je (ne)namjerna.
Darko Momić