Proslavu punoljetstva roditelji plaćaju na 18 rata

Rođendanske proslave uz duvanje svjećica sa najboljim prijateljima, maminu tortu i kućnu atmosferu, mladima odavno više nisu zanimljive.

Posljednjih godina podrazumijevaju se velike sale, svečane haljine, muzika uživo i stotine gostiju, koji čine da mladi glamurozno dočekaju punoljetstvo, iako je sve to često plaćeno na mnogo rata.

Sociolozi to posmatraju kao samo još jedan statusni simbol, kao što su nekada bili automobili, satovi i telefoni, a roditelji, kao i uvijek, ne žele da njihovo dijete bude drugčije od drugih.

„Ćerka posljednjih godinu dana svaki drugi vikend ide na rođenadane. Ne mogu da  joj zabranim da ide, kada je svo društvo tamo, a ne mogu ni da dozvolim da svima ide, a onda da njih sve ne zove na svoju proslavu. Ja sam svoje punoljestvo proslavila sa najbližima u dvorištu, bez skupih sala i haljina, kolače sam pravila sama, pjevali smo do jutra i ništa nam nije falilo“,  objasnila je Dušanka K. (41) čija će ćerka u avgustu napuniti 18 godina.

Dodaje da je već počela da se raspituje za lokale, hranu i cijene, ali i pozajmice od banaka, jer ona, kao jedina zaposlena u porodici, ne može sve da plati odjednom.

„Kao i uvijek, neko ima više, neko manje. Ali djeca to ne razumiju. Nedavno mi je ćerka došla sa 18. rođendana drugarice, čiji su roditelji dobro suituirani i oduševljeno pričala kako je haljina slavljenice bila divna, kolika je torta i kako je muzika bila odlična, i naravno, želi i ona tako. Djeca ne shvataju da nismo svi isiti i da je taj njen rođendan njenim roditeljima bio mali trošak, a ja ću ga otplaćivati ko zna koliko mjeseci“, obajšnjava ova majka, ali dodaje da ne može dozvoliti da se njena djevojčica izdvaja i da za takve stvari mora biti novca.

Dobra zarada

Na svemu ovom dobro zarađuju lokali čiji zakup košta od 200 do 400 KM, bendovi koji za noć uzmu i do 1.000 KM, zatim fotograf čija usuga tu noć košta od 100 do 250 KM, a hrana, piće, šminka i frizura koštaju minimalno 1.000 KM.

Međutim, srednjoškolci u tom ne vide problem, bar ne iz ugla slavljenika, te se vode motom „kud svi tu i ja“.

„To je sada moderno, svi ga slavimo, nekada smo momke ispraćali u vojsku sada u punoljetstvo, nije to ništa novo. Znam da puno košta, čak i sam štedim za svoj koji ću proslaviti na veliko sljedeće godine i jedva čekam ga čekam“, kaže sedamnaestogodišnji Nikola.

Dok mladi jedva čekaju, a roditelji se hvataju za glavu, sociolozi su raskošnu proslavu punoljetstva definisali kao statusni simbolu u cilju obezbjeđivanja prestiža u grupi vršnjaka.

„Djeca emotivno ucjenjuju svoje roditelje, a roditelji im ugađaju. Vjerovatno da se njih pita, ne bi tako slavili, ali zbog djece moraju. Naravno, možda ima i onih koji vole takav vid pokazivanja, ali u većini slučajeva su to iznuđene reakcije roditelja“, kaže sociolog i univerzitetski profesor Nemanja Đukić.

Koliko će ovaj tred trajati i koji će ga sljedeći zamijeniti, ni sam ne zna, ali sigurno je, kaže, da svako vrijeme ima statusne simbole, a motiv uvijek ostaje isti – pokazivanje.

Mladima nametnuta atraktivnost

Stručnjaci kažu da je očigledno da živimo u doba kada se promovišu pogrešne vrijednosti, kao što su atraktivnost, senzacionaliznam i fenomenalnost u smislu fizičkog izgleda.

„Mladi, koji lako prihvataju sve, prihvate i tu atraktivnost, te imaju potrebu za različitim načinima eksponiranja, a to im to nameću i pojedini mediji. Mature i punoljetstva su neki prvi oblici pokazivanja, kada se od ne toliko bitnih stvari pravi pompa“, dodaje Đukić.