Dođu tako vremena…

Ima tako funkcionera koji ničim izazvani povremeno uvesele javnost, a prije svega novinarsku struku, kada se odluče da nešto napišu i pokažu da je bolje pametno ćutati, nego…

Posljednji od njih je direktor Agencije za državnu upravu RS i dugogodišnji predsjednik Gradske izborne komisije Banjaluka Aleksandar Radeta koji se oglasio prošle sedmice na stranicama Nezavisnih novina nečim što on smatra kolumnom.

To što on napisane redove smatra “djelom od neprolazne vrijednosti” i na koje je, po nesreći sigurno ponosan, jer garantovano vjeruje da je pokupio svu pamet svijeta u tridesetak redova uvlakačkog teksta, najbolja je potvrda krilatice da je ćutanje zlato. Na stranu što vjerujem da je ta krilatica smišljena u zatvoru ili u nekom autokratskom režimu, ali zlosrećnom kolumnisti je bilo mnogo pametnije da se iste pridržao.

“U posljednje vrijeme se dosta pričalo o tome kako se predsjednik Republike Srpske nije rukovao s ambasadoricom SAD u BiH. Mnogo novinara, a i političara su jedva dočekali da upute kritike predsjedniku kako je ispao nekulturan i kako je mogao preskočiti ambasadoricu prilikom rukovanja. Suština je sasvim drugačija… Milorad Dodik jedan je od rijetkih školovanih političara u BiH. Pod pojmom školovanih mislim na to da je završio Fakultet političkih nauka u Beogradu prije rata i školovao se da jednog dana bude političar. Kako se predsjednik nalazi pod sankcijama SAD, u slučaju da je pružio ruku ambasadorici prilikom pozdravljanja, ona zbog sankcija ne bi smjela uzvratiti pozdrav jer bi time prekršila sankcije koje je uvela njena zemlja. Znajući to predsjednik joj nije pružio ruku da se pozdrave, i na taj način izbjegao još veće neprijatnosti za oboje”. Ovim riječima Radeta je otkrio toplu vodu i prepisao Dodikove riječi iz intervjua “Politici”, ne znajući očigledno da je Dodik na ideju da se na ovaj način čupa zbog pokazane nekulture došao tako što mu je neko od saradnika pokazao tvit jednog uglednog banjalučkog novinara, koji je na sarkastičan način pokazao šta misli o Dodikovom nepružanju ruke ambasadorki SAD.

Radeta se dalje u svom pisaniju okomio na policajce zato što prijete štrajkom zbog neplaćenih troškova za prevoz, obrazlažući svoju kontemplaciju (izguglaj Aleksandre) tvrdnjom kako policajci ne plaćaju autobuske karte. Budiboksnama! I na kraju je tridesetak redova od kojih svakoga ko se imalo razumije u novinarsku struku hvata blaga mučnina, da ne kažemo da se povraća, završio dubokoumnim pitanjem “zašto Republika Srpska treba da plaća podsticaje poljoprivrednicima kada oni svoje proizvode, konkretno pšenicu, izvoze i to još u Tursku”. Budiboksnama opet!

Elem, pravo pitanje je čime je Radeta bio motivisan da napiše ono što je bolje na da nije. Moguće je da je u pitanju konkurs za člana Republičke izborne komisije na koji se prijavio, pa pisanjem panegirika (opet na gugl) vlastima, odnosno onima koji odlučuju ko će uzimati pristojnu mjesečnu apanažu za nerad u RIK-u, želi istima da se dodvori. A moguće je i da razmišlja o novom mandatu na čelu ADURS, jer mu postojeći ističe u septembru, pa je zbog toga požurio da pokaže na koga vlastodršci mogu da računaju. Dakle, motiv postoji!

I zato piši Aleksandre, bori se za fotelju, a nas uveseljavaj, samo ne znam gdje ćeš objaviti svoje novo „djelo od neprolazne vrijednosti“. Ali znam gdje nećeš sigurno!

Darko Momić